Veličanstveno otvaranje Igara

radicionalnom ceremonijom i ove su godine 10. srpnja otvorene 68. Dubrovačke ljetne igre, naš najstariji ljetni festival nacionalnog značaja. Podizanjem zastave Libertas, nakon izvedbe Gundulićeve i Gotovčeve Himne slobodi koju su pod vodstvom Mladena Tarbuka izveli zajedničkim pjevom i svirkom pjevači Akademskog zbora Ivana Gorana Kovačića te domaćih, Mješovitog zbora Libertas i Dubrovačkog komornog zbora kao i Dubrovačkog simfonijskog orkestra s članovima Zagrebačke filharmonije, tako je najprije počeo niz ljetnih festivala. Slijedilo je otvaranje 63. Splitskog ljeta, a nakon toga i Zadarskog ljeta, Osorskih glazbenih večeri, već i prije započetih Riječkih ljetnih noći i drugih događanja koja su u tijeku, a o kojima ćemo moći temeljitije pisati u našem prvom rujanskom izdanju.

Dubrovačke ljetne igre su, u trenutku pisanja ovog teksta, ostvarile prva dva važna programska sadržaja, izvedbu kantate Carla Orffa Carmina Burana i Čajkovskijeva baleta Labuđe jezero.

Pred ispunjenim gledalištem, dan po otvaranju Igara, gore navedeni zborovi i orkestar sa solistima, austrijskom sopranisticom Nicolom Proksch, engleskim kontratenorom Owenom Willetsom i srbijanskim baritonom Nikolom Mijailovićem pod vodstvom Ivana Josipa Skendera na zadovoljstvo slušatelja, iskazano burnim pljeskom po završetku uvjerljivo predali su vrlo dobro pripremljenu izvedbu Orffove kantate Carmina Burana. Ta je izvedba bila i posveta mo. Vjekoslavu Šuteju, svojevremenom direktoru glazbenog programa Igara, koji je baš tu kantatu za soliste, zbor i orkestar rado izvodio kao svečani prinos. I ovaj je put ostvareno kao dojmljivo i privlačno pa je to njemu in memoriam itekako priličilo.

Gostovanje Baleta zagrebačkoga HNK-a s planirane tri izvedbe u parku Gradac nažalost je pokvarilo vrijeme. I kao što je 63. Splitsko ljeto počelo u kazališnoj zgradi umjesto u Meštrovićevu kašteletu (zbog najavljene mogućnosti kiše), tako je i treća izvedba Labuđeg jezera u nedjelju 16. srpnja, zbog jake bure koja je onemogućila ples u parku, morala biti otkazana, iako je za nju vladalo veliko zanimanje. A dvije održane izvedbe pokazale su i dubrovačkoj festivalskoj publici odlično ostvarenje, kako koreografa i režisera Vladimira Malakhova, tako i cjelokupnoga baletnog ansambla, ali i odličnu svirku orkestra HNK-a pod vodstvom Dijana Čobanova koja je bila snimljena, pa se balet, kako se to uobičajilo reći plesao na tape (magnetofonsku vrpcu, na koju je glazba nekoć snimana). To je bitan detalj koji je i naveden u programskoj knjižici s datumima snimanja u koncertnoj dvorani Blagoja Berse u Muzičkoj akademiji u Zagrebu, što valja navesti, a ne kao što je bilo dosad, kada su ti podaci nedostajali pa znalcu otvarali pitanje legalnosti glazbene izvedbe.

 * * * * * * * * * *

Carmina Burana
– jezične nedoumice

Matica hrvatska i njezin književni list ­Vijenac od osnutka se brinu o hrvatskom jeziku. ­Orffovo djelo u najavama i napisima posljednjih dana, zbog neznanja hrvatskog (ali i latinskoga) jezika vrvjelo je jezičnim pogreškama. Stoga najprije prenosimo enciklopedijski navod (LZMK) natuknice Carmina Burana.

„Carmina Burana je rukopisna zbirka srednjovjekovnih pjesama na latinskom i njemačkom jeziku, spjevanih u XII. i XIII. st., a zapisanih oko 1300; autori su im putujući đaci, tzv. vaganti ili goliardi. Omiljele su im teme ljubav, vino i priroda, a satirički žigošu pokvarenost feudalaca i višega svećenstva. Uz manji broj pjesama zabilježen je i napjev neumatskom notacijom. Zbirka je nazvana Burana po samostanu Beuren ili Benediktbeuren (latinski Bura sancti Benedicti) u gornjoj Bavarskoj, gdje je 1803. pronađena (sada se čuva u Münchenu). Skladatelj Carl Orff (1895–1982) u kantati Carmina Burana uzeo je 25 pjesama te zbirke u gotovo nepromijenjenu obliku.“

Latinski naslov zbirke (carmina je množina od riječi carmen, carminis, n.) slobodno bismo preveli kao „bur(an)ske pjesme“. Strane riječi, a osobito sintagme, ne mogu se sklanjati kao domaće, hrvatske, pa ni pisati „o Carmini Burani“ ili „s Carminom Buranom“. Ne može se reći niti da „Carmina Burana otvara glazbeni program“, moglo bi se jedino reći da Carmina Burana (jer ih je 25) otvaraju glazbeni program. Stoga je savjet svakomu tko spominje to djelo da latinskom naslovu doda oznaku vrste djela – kantata. Ta se riječ, kroatizirana posuđenica, sklanja kao hrvatske riječi, dakle, uživajmo u kantati Carmina Burana.